[Mašijus :)]

Evo posto ja obozavam Bajrona!!!


Lord Džordž Gordon Bajron je bio pesnički prvak engleskog romantizma; stekao je međunarodnu književnu slavu romantičnim epom „Čajld Herold“, a potom i poemom „Don Žuan“ i poetskim dramama „Manfred“ i „Kain“.

Bajron se rodio kao deklasirani aristokrata, no kasnije pripada najvišim krugovima, iako je po prirodi buntovnik i slobodoumnih nazora. Umire od malarije u borbi za oslobođenje Grčke od turskog jarma. Njegov život i delo usko su povezani, dopunjuju se i stvaraju gotovo nedeljivu celinu.

Slobodarski duh i pesničko delo engleskog buntovnika nadahnuli su mnoge velike pesnike, kao što su npr. Puškin, Ljermontov, Lamartine i dr.

Lord Dzordz Gordon Bajron je rodjen 1788. godine.
Obrazovao se u Aberdinu do svoje desete godine.
1798. godine nasledjuje titulu i imanje svog praujaka.
1802. upoznaje u Njustedu svoju polusestru, Avgustu Li.
1807. izdaje svoju prvu zbirku pesama pod naslovom Casovi zaludnosti. Ova zbirka pesama nije naisla na dobar prijem kod kritike.
1809. godine preuzima svoje mesto u Domu lordova (gornjem domu britanskog parlamenta). Iste godine odlazi na putovanja u kojima je obisao Spaniju, Maltu, Albaniju, Grcku i Egejsko more.
1812. godine postize literarni uspeh izdavanjem prva dva dela Putovanja Cajlda Harolda. U tom periodu postaje veoma popularan clan londonskog drustva.
Bajron je stvorio koncept koji se danas naziva “bajronovski junak” - prkosan i melanholican mladic koji pati zbog nekog neoprostivog dela iz svoje proslosti.
1814. , njegov Gusar se prodaje u 10000 kopija prvog dana u prodaji.
1815. godine se zeni sa Anom Izabelom Milbenk, i sa njom dobija cerku Adu.
1816. se razvodi od nje. Iste godine, zbog dugova i skandala napusta Englesku, da se nikada ne vrati.
Nastanjuje se u Zenevi, gde objavljuje “Zatvorenika Chillona”.
Zatim opet krece na put, i sledece dve godine provodi u Italiji. U Rimu pise svoje remek delo satire, Don Zuana.
U Italiji takodje pise i nekoliko drama.
Ubrzo postaje zainteresovan za borbu Grka protiv Otomanske imperije, pa odlucuje da se aktivno ukljuci u borbe.
Medjutim, pre nego sto je stigao da ucestvuje u ratu, razboleo se od groznice.
Bajron je umro 19. aprila 1824. godine u Misolongiju.

 

[Mašijus :)]

Dakle, ukoliko sam sebe poznajem, rekao bih da uopste nemam karakreta... Ono sto o sebi mislim jeste da sam tako nepostojan, posto sam bio sve redom, a nista dugo-jer sam tako cudn amesavina dobra i zla, da bi me bilo tesko opisati...
***

Sorrows are our best educators. A man can see further through a tear than a telescope. Grief should be the instructor of the wise...
***

A celebrity is one who is known to many persons he is glad he doesn't know.
***

A mistress never is nor can be a friend. While you agree, you are lovers; and when it is over, anything but friends.
***

But what is Hope? Nothing but the paint on the face of Existence; the least touch of truth rubs it off, and then we see what a hollow-cheeked harlot we have got hold of.
***

I cannot help thinking that the menace of Hell makes as many devils as the severe penal codes of inhuman humanity make villains.
***

I know that two and two make four - and should be glad to prove it too if I could - though I must say if by any sort of process I could convert 2 and 2 into five it would give me much greater pleasure.
***

One certainly has a soul; but how it came to allow itself to be enclosed in a body is more than I can imagine. I only know if once mine gets out, I'll have a bit of a tussle before I let it get in again to that of any other.

[Mašijus :)]

GLE, IDE LEPA KAO NOĆ

Gle, ide lepa kao noć kraja
Zvezdanog neba, vedrih klima,
Sve najlepše od mraka i sjaja
U liku svom i oku ima,
Umekšanom svetlom raja,
Što od neba ga dan ne prima.

Tek sena jača, manja zraka-
I slabi slast neiskazana
U valu njenih uvojaka,
Il' blaga svetlost, licu dana,
Gde kaže slatka misao svaka
Svu draž, čistoću svoga stana.

S tog obraza i čela nežna
-Što tiho je, a reč ne gubi-
Smešci zbore i boja nežna,
Da njenu prošlost blagost rubi,
Da ne zna duh njen zemnih čežnja,
A srce njeno čisto ljubi.


She Walks in Beauty

She walks in beauty, like the night
Of cloudless climes and starry skies;
And all that's best of dark and bright
Meet in her aspect and her eyes:
Thus mellow'd to that tender light
Which heaven to gaudy day denies.


One shade the more, one ray the less,
Had half impair'd the nameless grace
Which waves in every raven tress,
Or softly lightens o'er her face;
Where thoughts serenely sweet express
How pure, how dear their dwelling-place.


And on that cheek, and o'er that brow,
So soft, so calm, yet eloquent,
The smiles that win, the tints that glow,
But tell of days in goodness spent,
A mind at peace with all below,
A heart whose love is innocent!

[Mašijus :)]

ŽENA

Malo taj, mislim, pozna ženske grudi
Tko s uzdahom steć' želi ljubav njenu;
Zar mari ta za srce kog zaludi?
Obaspi hvalom svog idola zjenu;
Ne preponizno, jer će u tom trenu
Prezret ti trud, čak i tvog stiha čar;
Ako si spretan, nežnost skrij; za ženu
Drskost još uvek najbolja je stvar:
Ljuti je pa je teši, okrunit ćeš žar.

SUNCE SVIH BEZ SNA

O tužna zvezdo, sunce svih bez sna!
Što iz daljina suzna treptiš sva,
Što u noć sjaš al' ne goniš tim mrak,
O kakve davne sreće ti si znak!

Tako sja prošlost, svetlost sveg' što minu,
Što blistava je, al' nema toplinu;
Zuri u tami Bol u sjaj tvoj bled,
Jasan, al' dalek - čist, al' kao led!


Nećemo više šetati po noći

Ne, nećemo više šetati po noći,
Do sitnih sati odlagati san
Ma koliko mi srce želelo poći,
Ma mesec sjao kao da je dan.

K'o mač po boju u korice što legne
K'o duša što grudi zna da smori,
Tako i srce mora da prilegne
I ljubav mora da se odmori.

Mada je noć za milovanje,
I mada prebrzo osvane dan,
Nećemo ići u ašikovanje
Kad mesec sija kao da je dan.

[Mašijus :)]

Kad rastasmo se tada

Kad rastasmo se tada
uz muk i suza breme,
a bol nam srca savlada,
na vrlo dugo vreme,
bled, hladan, obraz ti posta,
ko led sam celov tvoj;
a meni tek tuga osta
kroz ceo život moj.

Tog jutra rosu ledenu
sred svog osetih čela
ko hladnu strepnju jednu
što obuze me cela.
Ti skrši zavete svoje;
sad mnogom pripadaš, znam;
kad ime spomenu tvoje
i mene samog je sram.

O tebi priča svud bruji,
za me posmrtno zvono;
kroz srce jeza mi struji:
što te ljubljaše oni?
Ti nikome od tih ljudi
ne beše tako znana;
bol osta sred mojih grudi
i večno živa rana.

Mi sastasmo se tajno;
sad tajno pamtim, smerno,
što srce ti nehajno
već presta biti verno.
A sretnem li te kada
kroz mnoga leta duga,
moj pozdrav biće tada
sav pusta, nema, tuga.

WHEN we two parted   
In silence and tears,   
Half broken-hearted,   
To sever for years,   
Pale grew thy cheek and cold,          
Colder thy kiss;   
Truly that hour foretold   
Sorrow to this!   
 
The dew of the morning   
Sunk chill on my brow;          
It felt like the warning   
Of what I feel now.   
Thy vows are all broken,   
And light is thy fame:   
I hear thy name spoken          
And share in its shame.   
 
They name thee before me,   
A knell to mine ear;   
A shudder comes o’er me—   
Why wert thou so dear?          
They know not I knew thee   
Who knew thee too well:   
Long, long shall I rue thee   
Too deeply to tell.   
 
In secret we met:          
In silence I grieve   
That thy heart could forget,   
Thy spirit deceive.   
If I should meet thee   
After long years,          
How should I greet thee?—   
With silence and tears.   
 

[Mašijus :)]

Stihovi napisani u jedan album na Malti


Ko putnika što mami novog

Ime na hladnoj grobnoj ploči,

Nek moje ime s lista ovog

Privuče tako tvoje oči.



I kad ti opet pogled sleti

i Kroz mnogo leta na to ime,

Ko umrlog se mene seti,

I znaj, tu srce leci s njime.





UPITAN KOJE JE
"porijeklo ljubavi"!


"Porijeklo ljubavi"! Ah,mene
Zašto to pitaš, kad to dade
Saznati se iz mnoge zjene:
Videć' te ljubav živjet stade!


Želiš znat kad će kraj joj biti:
Srce mi sluti, strepnja zna,
Dugo će čeznut, suze liti,
Al' živjet - sve dok živim ja.




ATENSKA DJEVO, PRIJE NEG SATI

Živote moj, volim te

Atenska djevo, prije neg sati
Rastanka dođu, srce mi vrati,
Ili ga, jer mi ode iz grudi,
Zadrži, i sve što ti nudi!
Odlazim, čuj moj uzdah i bo,

Živote moj, volim te

Tako mi tvoje nemirne kose
Što egejski je vjetrovi nose,
I obrva što crne rube
Nježno ti lice te ga Ijube,
I zjena kao u srne, o,

Živote moj, volim te

Tako mi usni tih koje žudim
I struka tvoga za kojim ludim,
I ovog cvijeća što o sreći
I Ijubavi zna reć' što reći
Riječ ne zna; bilo dobro, zlo,

Živote moj, volim te

Atenska djevo, valja se nama
Rastati, misli na mene, sama.
Prem' Istambul me zove tog trena,
Srce mi, dušu uze Atena;
Uvijek ću tebe voljet! Znaj to!

Živote moj, volim te

[Šuki]

Evo još jednog prevoda pesme "When we two parted"

Kad smo se rastali
U ćutanju i u suzama,
I skoro slomljenih srdaca,
I za godine da se ne vidimo,
Bled ti beše obraz i leden,
Ledeniji ti još poljubac-
Taj čas je predskazao
Tugu časa sadašnjega.

Jutarnja mi je rosa,
Studeno po čelu padala,
Osetih je kao poruku
Za ovo što osećam sada.
Svi zaveti tvoji slomljeni su,
I ne ide za tobom glas dobar.

Preda mnom reknu li tvoje ime,
Mrtvo je to zvono mom uhu;
Jeza me prostreli-
Što tako draga si bila?
Ne znaju da sam te znao
Ja što znah te suviše dobro.
Dugo, dugo ću žaliti te,
I dublje no što se reći može.

Tajno smo se jednom sreli-
U ćutanju sam snosim tugu:
Što je srce tvoje moglo zaboraviti,
I duša tvoja mogla obmanuti.
A sretnem li te jednom negde
Posle mnogo, mnogo godina,
Kako ću pozdraviti te?
Ćutanjem i suzama.

[Mašijus :)]

E super... Ja ne znam koji je tacno od ovih prevoda bilo delo Isidore Sekulic, nije ni važno!!! Samo nekako na engleskom je najbolje čitati ovu poeziju!!! 

[Šuki]

Na engleskom zvuči savršeno. Mada mislim da je Isidora prevela onaj što si ti okačila, znajući njen stil pisanja...
A ovaj što sam okačio ja, ne znam ko je preveo, ali imam to u knjizi....

[Mašijus :)]

Dopuna biografije


Džordž Gordon Bajron rođe je 22.2.1788. godine u Londonu u osiromašenoj lordovskoj porodii. Ta porodica bila je u srodstvu sa kraljevskom porodicom Stjuart. Bajronova majka bila je primorana da napusti muža avanturistu i pređe da živi u Škotsku.U desetoj godini Bajron je nasledio plemičku titulu i zamak Njusted.
1805. odlazi na Kembridž na školovanje, ali ga školovanje nije previše zanimalo. Preko leta je odlazio u Njusted, pišući ljubavnu poeziju. 1806. objavio je Časovi dokolice, koje su bile veoma kritikovane što je nateralo ozlojeđenog Bajrona da nekoliko meseci piše pamflet Engleski pesnici i škotski kritičari, gde se obračunao sa nekim opadačima, koji su bili i meta mnogo docnije u Don Žuanu.

U to vreme budi se u njemu skitalačka strast predaka, među kojima i sam Viljem Osvajač. Bajron putuje u Lisabon, Grčku, Sevilju, kadiz itd. Sve će to naći odjeka u docnijim Bajronovim delima u stihu.  Na tom  putovanju nastaju prva dva pevanja Čajlda Harolda. Ovo delo postaje veoma popularno.

Pošto ga je žena ostavila, pod optužbom da je počinio neverstvo, bajron postaje najomraženija ličnost Engleske.
Postojale su glasine da je bio u vezi sa svpojom polusestrom.
nakon toga on napušta domovinu i beži u Švajcarsku, potom u Italiju.

Poznato je da je imao problem sa stopalom, zbog čega je hramao. Čak ga i Puškin pominje u tom kontekstu...